75. Dijamantna MRDUJSKA regata
|
Je uz malo zakašnjenja, al bolje ikad nego nikad. Šta bi reka moj prijatelj dida99, nima se vrimena. Al evo, mali pogled na ono šta se događalo na ovogodišnjoj Mrduji: Uz ekipu redakcije KingSata, na čijem su čelu opet bili skiper Duje Ferić (povremeni član redakcije) te taktičar Denis Zorić-Zed, sudjelovala je i posada naše ekipe MNK 'Etiri predvođena „Morskim Pasom“ Ivanom Klisovićem i taktičarom Zoranom Zindovićem (ja sam mora ić sa KingSat-om, jer ipak pišem za njih i član san redakcije). Sama atmosfera uoči regate bila je dodatno užarena internom okladom između ove dvi posade. „The losers go home“ ili ti ga gubitnici idu kući (čitaj plaćaju večeru). Zbog oklade su se večer prije na internetu tražile prognoze, te kakav će vitar bit u koju uru, 'oćemo li krenit prema Braču ili Šolti ili pak „drito“ na Mrduju. Međutin, prognoze za sam dan regate izgledale su veoma loše, te je sve izledalo da će se ponoviti situacija sa 73. regate kad je opalila orkanska bonaca. Ako je vjerovati onoj „po jutru se dan poznaje“ onda nije slutilo na dobro. Svanuo je prekrasan dan, bez oblačka na nebu i bez daška vitra. Idealan dan za kupanje i izležavanje, ali nikako za jedrenje. Ovo je značilo jedno, treba se dobro „naoružati“ pićen i ićen jer danas od jedrenja nima ništa. Okupljanje je bilo zakazano za 8 sati na Zvončacu u Bobisa, di smo razrađivali taktiku ispijanja kave i čitanja štampe. U 9 i po smo već bili na svojim mistima, svatko na svome brodu. Ekipa MNK 'Etirija jedrila je na brodu „Tonka“ marke Océanis 331 (33 stope), dok smo mi bili na malo većem brodu „Celesti“ prestižne marke Benetau First 36.7 (36 stopa).    Prije samog polaska Beni (Brenard Jurišić, glavni urednik Sportneta) je napomenija kako ne bi smili krenit' a da ništa ne marendamo, jer je pred nama dalek put od 22 nautičke milje. Naš urednik Dik pohvalio je svog pulena na odličnoj ideji te mu se pridružio na jutarnjem „doručku kod Labuda“. Ove godine isplovljavanje je proteklo u najboljem redu (ako zanemarimo kidanje konopa propelom), te smo se odlučili na startu potražiti najbolji položaj za polazak. Međutim, gužva od rekordnih 312 posada te manjak vitra učinile su start nemogućim. Guranje i odgurivanje brodova od nas (posada „Liste Velog Mista“ se ponijela skroz nesportski) doveli su nas ponovno u poziciju da startamo među zadnjima. Iako su u tim trenutcima neki krenuli linijom lakšem otpora te se odlučili na start bez prolaska između bova (što bi začilo automatsku diskvalifikaciju), naš taktičar i skiper su se složili kako bi u duhu fair playa bilo bolje izgubiti dodatnih pola sata nego neregularno startati.    Ta naša odluka imala je za poslijedicu zaostatak od nekih 45 minuti za ostakom posada, ali i što je najvažnije, ekipa Etirija nam je pobigla daleko te smo ih izgubili iz vidokruga (oprostili smo im neregularan start). Nakon izlaska iz zavitrine Sustipana, uhvatili smo dašak vitra te smo lagano počeli sustizat konkurenciju. Kad smo na obzoru ugledali „Tonku“, adrenalin je počeja rast'. Razina pripravnosti je skočila na DEFCON 1 i prava utrka je mogla početi. Taktičar Zed, zajedno sa svojim pobočnikom Marom, gleda' je u daljinu i tražija najbolju putanju i smjer, kako ponovno ne bi upali u bonacu. Prvi napad Etirijevci su uspjeli odbiti, ali drugi put im nije bilo spasa. Uhvatili smo pravi vjetar te krenuli punim jedrima prema Mrduji. Padale su redom jedna po jedna posada, te smo se primakli zlatnoj sredini.    Vrijeme određeno za završetak utrke, odnosno prolazak oko Mrduje, bilo je 17 i 30. Ali kako je bonaca učinila svoje, 2/3 posada pa tako i mi, shvatili smo da nam to vrijeme neće biti dostatno za „okretanje“ Mrduje te smo na službenoj frekvenciji regate zajedno sa ostalima zatražili produženje vremena kako bi se ipak upisali u listu onih koji su završili utrku. Međutim, iz regatnog odbora nije bilo sluha za naše molbe, te na čuđenje mnogih bova ispred Mrduje je bila skupljena u predviđeno vrijeme. Tada je počela zajebancija na službenom kanalu koja je nekako umanjila gorčinu zbog prekida utrke. Naime, peta kolona je pustila priču o „nestanku“ Mrduje te da su je Šoltani negdi sakrli. Ali mi smo iz pouzdanih izvora doznali da je Kerum odnija Mrduju i te smo tu informaciju proslijedili ostalim posadama, na što su oni izrazili svoju sumnju jer dotični nezna plivati. Šale na račun organizatora trajale su još nekih 10 minuta koliko nam je trebalo da dođemo do „okretišta“. Tamo stvarno nije više bilo niti bove niti službenog broda. Nije nam preostalo drugo nego upaliti motore te ovaj beskrajan dan privesti kraju. Zajedno sa posadom Etirija, u dobrom štimungu, uputili smo se prema sigurnosti luke gdje su nas po starom dobrom običaju čekale bolje polovice. Na kraju, bez obzira na dokaze, odlučili smo da je ova naša utrka završila bez pobijednika. „Večeru će platiti sponzor“-reka' je Bašo, na što se naš urednik složio i izjavio kako to nikad nije bio problem (sponzori Bog Vas blagosovio). Večera je trajala do dugo u noć, gdje se raspravljalo o „dokazima“, „tuđu rođo ne svoju“ (izlagao prof. Bagremić) te o pripremama za slijedeću Mrduju. Sa nadom u više vjetra te u obaranje novog rekorda po broju posada, isčekujemo slijedeću 76. Mrdujsku regatu koja sigurno neće proći bez nas.  ODBOR ZA DOČEK |
